Prednost imaju…
Pre par dana bio sam svedok jedne, pomalo neugodne situacije. Na mene je cela scena ostavila utisak pa ću podeliti sa vama, možda preuveličavam.
Tag
Pre par dana bio sam svedok jedne, pomalo neugodne situacije. Na mene je cela scena ostavila utisak pa ću podeliti sa vama, možda preuveličavam.
Duže vreme sam u pokušaju da se ponovo pokrenem u pisanju bloga. Bez da tražim opravdanje, ali neke životne situacije i aktuelne prilike su mi bile ponor inspiracija, tako da je malo čega ostalo za bilo kakav kreativniji poduhvat izvan okvira svakodnevnih zafrkancija. Možda jednom budem pisao i o tome. Ipak, ovi pixeli & karakteri su, valjda, dokaz (samom sebi) da se vraćam pisanju.
Dve inicijalne stvari su me naterale da se ponovo logujem na sopstveni blog: sve ovo pisanije dobija svoju štampanu verziju (knjiga, braćo i sestre, a ne postovi i lajkovi) i tačka prevoja (rečnik matematike sa Fakulteta tehničkih nauka – op. aut.) je tekst Marka Dražića na portalu VICE.
Odmah da pojasnimo, ovo nije recept, a još manje uputstvo kako da izlečite kandidu. Ovde pišem kako se Luka rešio kandide. Mali veseli bandit od skoro 3 i po godine koji sve voli da jede.
Sve je počelo prilično lošim rezultatima pre mesec dana: od tri uzorka koja smo odneli na analizu, u jednom je evidentirana gljivica kandida, a u dva je rezultat čak glasio, pored prisustva gljivice i: velika količina.
Pre par dana desio nam se susret koji me je podstakao na ovaj tekst. Lukina i moja rutina prilikom praćenja u vrtić je takva da čim izađemo iz zgrade mali mangup se zatrčava po parkingu, a ja ga ispitujem za marku pojedinih automobila. Govorim mu: „Kaži mi kaži, koji je ovo auto?“ i pokažem prstom, mali mangup se zatrči neposredno ispred modela koji sam pokazao i pogađa bez greške. Jedno pogađanje automobila je prekinuo pas koji se sa glasnim lavežom i u punom trku prbližavao Luki. Pas je neka vrsta pudlice ili tako nešto slično. Mogao bih ga svrstati u manje pse i zaista nije delovao opasno. Ali ponavljam, scena je da se pas u trku približava Luki i ozbiljno laje. Ja sam naglo krenuo prema sinu, mali mangup se pomalo uplašio i sve je ispratio glas starije gospođe: „Neće mu on ništa komšija, nemojte brinuti.“ Tako je i bilo, par koraka pred Luku pas se okrenuo i otrčao u suprotnom pravcu.
Ok, ajmo polako.
Ima onaj momenat u filmovima kada kažu: „Sigurno znate šta ste radili u trenutku kada ste čuli za atentat na Kenedija“. Na žalost i u našem (ljudi sa ovih prostora) CV-u imamo sećanje na trenutak kada smo saznali da je streljan naš premijer. Ili ako ako ćemo srećnije trenutke: tačno znate svaki detalj u prvom saznanju da ćete postati roditelji… E, baš tako ću ja pamtiti kako je sve izgledalo u subotu.