Dva i po dečaka

I tate plaču, zar ne?

Kada je dete dovoljno veliko, zrelo da mu možeš objasniti pojam smrti, da je neko umro? To pitanje sam postavljao sebi nekoliko puta, sve češće u poslednje vreme jer spektar pitanja koje umeju da postave Luka (7) i Viktor (5) prevazilazi čak i moju maštu. Još je kompleksije ako ne pitaju, nego ih čujem kako su samo nešto saznali, zaključili.

Naravno da ih ne držimo pod „staklenim zvonom“ i da su odavno uključeni u ozbiljne teme. Znaju obojica da Ana nema mamu, a da ja nemam tatu jer su umrli. To je nekako sraslo sa njima zato što nisu tu od pre njihovog rođenja. Mislim da nisu potpuno svesni svega jer imaju i dedu (Aninog tatu) i baku (moju mamu). Sa druge strane upijaju, gledaju TV, čitaju…

Opširnije